Za naše botove i tajkune – „nova vlast“ SNS godinu dana posle lokalnih izbora

Prošlo je već godinu dana od lokalnih izbora, četvrtina mandata novog saziva skupštine opštine i sad je već jasno – zapali su nam najgori i najnesposobniji naprednjaci u svemiru.

Prva godina „nove vlasti“ predstavlja potpuno razočaranje. Silna obećanja o tome kako će Paraćin procvetati, samo da „mladi stručnjaci“, „nova lica“, „stari Paraćinci“, preuzmu kormilo opštine raspršila su se kao mehur od sapunice.

Hajde, dali smo im čuvenih „100 dana“. Napravili su u tom periodu samo neviđeni debakl sa skelom kod Trešnjevice i postavili direktore ustanova i javnih preduzeća koji ne ispunjavaju zakonske uslove po osnovu neophodne stručne spreme i radnog iskustva.

Pustili smo ih da usvoje novi – njihov budžet. Sve što su uradili je da spiskaju pare da se ispune želje Raše i Milana i da „Eurolin“ dobije dugo željenu lovu iz opštinskog budžeta.

Ostavili smo ih da krenu sa novom investicionom godinom. Da vidimo tu „silnu vezu sa republikom gde je ista SNS vlast“. Evo prošlo je pola godine i od te „velike pomoći“ Paraćinci su dobili samo veliki napredni šipak (dobro u tom periodu i g-đa Radojka je dobila hektare u Sisevcu), a prosvetari su ćuteći kao miševi izgubili polovinu naknade za prevoz zbog koje su se onoliko silno borili samo godinu dana ranije.

Stvar je jasna, da su imali ikakve „specijalne veze sa republikom“, da su mogli da ispune išta od onog što su obećali i o čemu su trubili nekoliko godina, da su zaista imali stručne ljude, spremne planove kako su tvrdili – već bi se to videlo.

May be an image of text that says 'ARE ARE EQUAL ALL BUT QUA THAN ANIMALS OTHERS SOME ANIMALS MORE'

Da sve bude još crnje i gore, sve pored čega su se slikali, sve o čemu su govorili, čime su se hvalili, od ponovnog „završetka“ sistema odbrane od poplava pre neki dan, preko izgradnje Cerske, trotoara, parkinga iza opštine, da ne nabrajam dalje – su projekti „stare vlasti“ koje su kritikovali. I to projekti koji ne samo da su pripremljeni i projektovani u to „zlo staro vreme“, nego uglavnom ugovoreni ili čak privedeni kraju. One „samo“ pripremljene i projektovane tek će sprovoditi u narednim godinama (npr. izgradnja novih mostova na Crnici, rekonstrukcija objekata Centra za socijalni rad, OŠ „Radoje Domanović“, škole u Drenovcu, nastavak asfalitranja ulica u gradu i selima…).

Pa dobro, ima li išta bitno i važno da su oni sami, originalno osmislili i sproveli? Nema.

Lupetanja o tome da im je „ostavljena prazna kasa“ mogu se okačiti mačku o rep.

Ako je kasa prazna, odakle lova za ispunjavanje snova Raše i Milana o „besplatnom javnom prevozu“ koji će koštati milione EUR?

Odakle desetine miliona za (delimično) ispunjeno populističko predizborno obećanje o sto hiljada za novorođene bebe (i ovde su se kako čujem zeznuli sa matematikom prilikom planiranja, pa ni tih sto hiljada nije sto hiljada neto)?

Iz prazne kase? Neće biti.

Preko 99.99% onih koji su glasali za SNS u Paraćinu na lokalnim izborima mogu bez problema da računaju da su prevareni.

Ne, neće vas zaposliti kao portire u EPS-u, vozače u opštini. Ta mesta rezervisana su za preletače i botove, pa su eto tako zaposleni Momčilo Aranđelović u „Parking servisu“, Marko Milovanović u Kulturnom centru (uz apanažu u jednom upravnom odboru…), Branislav Lj Nikolić na mestu v.d. predsednika opštine, preletačica Stefana Filipović u Domu omladine (posle volšebnog „hakovanja“ njenog FB profila i uništenja FTV, jedinog preostalog profesionalnog medija u gradu). U ovom mandatu svako od navedenih koštaće budžet po 20 i više hiljada EUR… a vi glasači koliko vama ide od te love?

Dakle – džaba ste krečili.

Prvo botovi, pa preletači, familija, pa za vas braćo i sestre šta ostane, a ostati neće ništa, pa ni ono obećanje da će vam platiti dug za struju ili srediti ocene u školi za dete.

Da ne budem na kraj srca – svaka pa i najgora naprednjačka vlast sprovodiće neke projekte.

Recimo naši nesnađeni naprednjaci sigurno će dobiti projekat izgradnje kanalizacije u selima. Međutim – taj projekat dobiće manje više svaka iole veća opština u Srbiji, pa bi baš morali da budu sasvim majstori nesnađenosti da njima ne stignu ove pare.

Ovde je reč o tome da je država pozajmila 3.2 milijarde EUR kredita od Kineza, potpuno netransparentno i sigurno koruptivno. Kinezi su već optuživani po svetu da podmićuju autoritarne vlade da bi im pozajmili pare uz velike kamate za poslove koje posle izvode opet kineske firme bez tendera. To naravno košta do neba, ali koga briga. Tako je i ovde, pa će samo baš baš najnesposobniji ostati bez ove kineske kanalizacije (koju će verovatno posle Kinezi i uzeti za dug, jer niko živi neće moći da vraća tu toliku lovu uz nenormalne kamate, pa će Kinezi da nam prodaju našu vodu i prečišćavaju kanalizacione vode, za bratsku cenu po kubiku… ali to je druga tema).

Međutim, šta god da urade u naredne tri godine, slagali su kada su obećavali brz napredak zahvaljujući „povezanošću sa istom partijom koja vlada republikom“ (što je inače čisto koruptivna tvrdnja). Protekla godina je za to dokaz i to je sada završena priča.

Ko spada u onih manje od 0.1% građana kojima su obećanja ispunili naprednjaci:

1. Raši i Milanu ispunjena su obećanja u vezi javnog prevoza, biće to milionče EUR izvesno, a verovatno i više.

2. G-đa Radojka dobila je zemlju u Sisevcu koju je žarko želela. Trampom, za džabe.

3. Silni botovi dobili su ugovore na određeno i time se čak i hvališu po mrežama, kao npr. pomenuti Momčilo Aranđelović koga nije blam da javno priznaje da je preko stranke dobio posao (što se kvalifikuje kao trgovina uticajem, Momčilo direktno pakuje zatvor zalutalom direktoru JP „Direkcije“).

Ponešto od ugovora dobili su i preletači. Neki zbog odborničkog mandata, neki zbog „usluge“ koju su završili („zadatak je izvršen, FTV više nema“), rođačkih veza ili prosto da se stvori utisak da je normalno sarađivati sa lokalnom SNS bandom.

4. Gomila stranačke vojske sa sumnjivim diplomama i naravno pripadajući broj preletača dobio je javne funkcije koje s obzirom na sopstvene sposobnosti ni u snu ne bi mogli da sanjaju.

Ko nije dobio javnu funkciju dobio je lovu na drugi način, preko nameštenih nabavki. Neko je dobio uslovnu umesto zatvorske kazne za decu. Neko sumnjivu izvesnost da ga neće podmićeni policajci i tužioci uhapsiti i odvesti u Kraljevo, a neko poljoprivrednu subvenciju iz ministarstva. To je manje više to.

Zanimljivo je da godinu dana posle izbora još traju nameštenja i postavljenja. Naprednjaci nemaju ljude za radna mesta gde se po zakonu traži škola i radno iskustvo. Kako je već rečeno, umesto da sprovode javne konkurse, oni postavljaju v.d. direktore i krše zakon gde god mogu postavljajući lica bez kvalifikacija, a gde baš ne mogu – imaju veliki problem, kao npr. u opštinskoj upravi.

Jeste da Crnom na vratima u opštini piše da je diplomirani ekonomista, ali ajde da se ne zezamo s tim. Znamo se. Podjednako može da mu stave natpis da je astronaut, možda bi za to bio i kvalifikovaniji.

Da budem jasan – godinu dana posle izbora, jasno je da naprednjaci uopšte nemaju stručne ljude o čemu su toliko pričali.

One koje su nekako nahvatali kao npr. Sašu Jevtića, odmah su i oterali čim su počeli da razmišljaju sopstvenom glavom i odbili da krše zakon po naređenju.

Za one koji iole razumeju rad opštinskih uprava, činjenica da dve najvažnije nemaju načelnike u ovom trenutku, a da su zamenici ili oni koji su obavljali dužnost godinama unazad ili oni koji se postavljaju iz nekih drugih motiva (opet iz uprave) je jasan znak. Nema nikakvih „novih ljudi“. Nema „kvalifkovanih i stručnih kadrova“ u SNS-u. Reč je o potpuno nepismenoj družini sa kojom niko normalan sa strane neće da sarađuje.

Samo postavljanje v.d. zamenika načelnika u upravama je tek pravi cirkus. Onomad nam je objašnjavo upravni inspektor da bi zbog toga moglo da se ide u zatvor. Naravno da takve tričarije ne brinu naprednjačku ekipu.

Šta smo još mogli da naučimo o našim naprednjacima?

1. Svi do jednog sem ekipe okupljene oko Raše i Milana (čitaj član veća Šuvalija, takođe poslat iz „Eurolina“) totalno su nesposobni i blage veze nemaju zašto su se uopšte našli na mestu koje zauzimaju.

Ništa čudno, pa i predsednik opštine se učlanio u SNS tek septembra 2019. da bi rešio pitanje zaposlenja supruge u školi, a ne zato što je imao ideju da će voditi opštinu godinu dana kasnije. Do učlanjenja i on je o SNS mislio i govorio skoro kao Đilas i Marinika, ali…

Koordinatori su videli bucmasto dečije lice, „staroparaćinsku izvornu krv“ i blag karakter koji nit smrdi nit miriše i prepoznali kapacitet za kandidata protiv koga niko neće imati srca da išta kaže da se čovek ne rasplače, a koji ionako ništa neće da se pita.

Dakle, očekivati od predsednika, zamenika i članova veća da imaju ikakvu ideju šta treba da se radi u opštini je besmisleno. Nisu oni krivi, nisu planirali da se time bave, stavilo ih u svemirski brod i reklo im da ne diraju dugmiće. Dobili „sedmicu na LOTO-u“ – javne funkcije i plate koje su toliko van njihovih sposobnosti da nema poređenja koje bi to dočaralo.

Ovaj sposobniji „Eurolin“ deo ekipe se opet ne bavi bilo kakvim temama koje zanimaju građane.Oni su totalno fokusirani na to kako će da izvuku pare iz budžeta. Svaki dan po celi dan od početka mandata menjaju odluke, pravilnike, ugovore, cede svaki dinar iz budžeta. Čak su, kako je već napisano, oteli i naknade za prevoz radnicima u prosveti.

Jedino još ponekad eventualno razmišljaju (pitajte Sašu Jevtića) o tome kako da kolegama preduzetnicima koji nisu legli na rudu pokažu ko je glavni baja u gradu.

Nemaju kad da se bave tričarijama organizacije rada opštinskih službi. „Vezu sa republikom“ koriste da završe svoje privatne poslove i van Paraćina i to je to.

Zar ste stvarno mislili da će ljudi koji žive između Tajlanda, Kopaonika i Halkidikija imati vremena da se bave asfaltiranjem ulica u prigradskim naseljima?

2. To što su nepismeni, ne znači da nisu pokvareni. Korupcija im je glavni motiv za akciju.

O, ne brinite, ako ne umeju da organizuju rad javnih preduzeća, odlično se razumeju u to kako da drugarima nameste lovu iz budžeta za razne usluge, koje ovi uopšte i ne obavljaju. Tu se valjaju milioni i pune džepovi. Biće to tema za naredne godine. Uzmite spisak nabavki i pratite ko je šta dobio ne treba vam drugo štivo, biće tu i botova i poznatih likova. Kako čujem, neki likovi za koje ste mislili da su sporedni propagandisti će biti dobri u ovom mandatu od 28 hiljada do fantastičkih 80 hiljada EUR (dobro biće tu i za stranku… neće više Raša i Milan da plaćaju kiriju od 1000 EUR godišnje za SNS rezidenciju preko puta opštine).

3. Maltretiraju ljude

Slučaj dipl. ing. mašinstva Dejana Cvejića – Čede koga su iz osvete i u nameri da ga ponize stavili na šalter ili bivše direktorke vrtića koju su rasporedili da radi u Izvor nisu usamljeni. Svakog dana čujem za neki primer sitne pakosti i maltretiranja ljudi. Nije reč uvek o diskriminaciji po osnovu političkih uverenja, ponekad je reč i o mnogo prizemnijim instiktima.

Razvlačenja po fejsbuku smo se nagledali prethodnih godina pa mnogima to kao metoda maltretiranja pojedinaca ne deluje kao nešto posebno. Zapravo je reč o čistom nasilju.

Kad god vidite njihove botove u akciji, kad god vidite laži koje šire, a koje prodaju kao istinu u nameri da nekog oblate, da od njega naprave kriminalca ili osobu bez morala, da ga izoluju iz društva, slobodno zamislite scenu premlaćivanja nedužnog građanina od strane grupe baraba sa motkama. To vam je to. Nasilje. I to rade za pare da se razumemo.

U suštini ko neće da preleti, ali i ko neće da se „druži“ biće šikaniran.

Cilj je da ovakav pojedinac bude izopšten iz zajednice, da drugi ne smeju ni da popričaju sa njim na ulici. Bar takav utisak treba stvoriti da bi ostali bili pokorni.

4. Lažu

Samo slučaj skele kod Trešnjevice koju su „otvorili“ bez i jedne dozvole, pri čemu se u kamere govorilo da skela ima sve papire i da eto „bivša vlast“ nije ovo plovilo pustila u promet iz čiste pakosti prema meštanima, dovoljan je primer koji sve govori. Inače, rad skele zabranila je državna inspekcija jer je skela radila bez papira i došlo je do nesreće sa smrtnim ishodom, a napraviti dokumentaciju po važećim propisima je procedura koja traži godine.

Šta su sve drugo slagali ne može se nabrojati. Od smešnih laži da su npr. oni osmislili trg kod Biblioteke (a na intterenetu datum ugovaranja izvođenja radova na portalu javnih nabavki od pre nekoliko godina i milion drugih detalja), pa do čuvene „prazne kase“ i ostalih gluposti…

5. Kontrolišu „medije“

Medija u Paraćinu više nema. To su samo oglasne table kojima se diriguje iz SNS-a. Uništenjem FTV za neko vreme Paraćin je ostao bez mogućnosti da ima profesionalne medije. Da se razumemo, nije to sad neka specijalna tragedija. Biće u Paraćinu profesionalnih medija. Međutim sama operacija preuzimanja ove FB strane na kriminalan način pokazuje da su naprednjaci da bi kontrolisali medije spremni na sve.

Slučaj je prijavljen policiji. Ali, s obzirom i da na direktne ozbiljne pretnje onima koji nisu SNS policija reaguje posle dve godine ni ovde verovatno stvari neće ići bržim tokom.

Kako razgraničiti koji su mediji profesionalni a koji to nisu?

Pa prosto, pogledate snimak „otvaranja skele“ pribeležite ko je sve tu bio od „novinara“, vidite njihove objave na portalima i potražite objave o tome šta je bilo posle, kad je državna inspekcija i podnela prijave protiv „otvarača“ ovog plovnog puta i ponovo zabranila rad skele.

E ti što nisu objavili šta se desilo sa skelom, to su podguzne muve SNS-a. To nisu profesionalni mediji. Nisu bili profesionalni tad, neće biti nikad.

Ko njihove objave deli, nemoj da se naziva „opozicionarom“.

6. Hoće da unište svaku mogućnost građanskog organizovanja koje nije pod njihovom kontrolom

Cilj naprednjaka je da unište svaku potencijalnu pretnju. A za njih je pretnja gde god vide da se dvoje troje građana okupilo da nešto rade zajedno, a mimo SNS-a.

Nije namera naprednjaka da pobede argumentima, planovima, radom, nego da svaku potencijalnu konkurenciju unište i to korišćenjem i nezakonitih i nedemokratskih sredstava.

Dok je SNS bila u opoziciji dobila je na korišćenje za svoju odborničku grupu pristojan prostor. Sadašnje odborničke grupe koje imaju više odbornika nego SNS u prošlom mandatu isterane su iz objekata koje su godinama koristile i „dobile“ na upotrebu neuslovne prostorije u kojima nije čak moguće organizovati ni sastanak svih odbornika koji pripadaju toj odborničkoj grupi.

Opštinsko veće je pokušalo smešnim zaključkom da istera iz prostorija jednu opozicionu političku stranku i veći broj udruženja građana i to očigledno nezakonito po više osnova. Da ne ulazim u detalje, dovoljno je da se zna da su prvo doneli jedan zaključak o iseljenju, sa jednim razlogom (trebaju im te prostorije za ustanove i nove odborničke grupe novog saziva skupšitne, što je presna laž), a onda četiri meseca kasnije promenili su zaključak i naveli nove razloge za iseljenje (nije sklopljen ugovor sa komunalnim preduzećima o npr. posebnom vodomeru i strujomeru za zakupljeni prostor iako to uopšte ni tehnički nije moguće učiniti).

Istina je da su rešili da isele te organizacije u nameri da onemoguće njihov rad. Istina je da im je cilj bio da građanima koji se oko takvih organizacija okupljaju ugroze ustavne slobode. To su uradili svesno i ciljano, ali glupo, nepismeno i nespretno jer su takvi do srži.

Ovo deluje možda naivno, ali svi učesnici u ovoj raboti pod 6. a i oni koji su se proslavili delovanjem pod tačkom 3. kandidati su za lustraciju, kada je bude, a ovog puta će je biti.

7. Poništili su pravo građana na lokalnu samoupravu.

Paraćinom upravljaju partijski „koordinatori“ a ne skupština opštine, opštinsko veće i predsednik opštine.

Paraćinci više ne upravljaju Paraćinom. O svemu se pitaju ljudi sa strane. Od toga ko će biti članovi opštinskog veća ili čak članovi neke banalne skupštinske komisije pa do toga kako će se planirati budžet. Opština je sada samo fasada. Formalno postoji. Formalno se lokalna vlast bira od strane građana, ali se opštinom upravlja iz Beograda, verovatno po prvi put u poslednjih pedesetak godina. Ta predaja Paraćina na tacni centralnim (partijskim) vlastima, predstavlja potpuni slom lokalne demokratije i suštinski razlikuje naprednjake od praktično svih drugih političkih opcija koje su se pojavljivale u Srbiji od uvođenja višestranačja.

7. „Kolju“ se između sebe oko privilegija i vlasti

Pitajte Dr Bacića ako meni ne verujete, ima li zabijanja noža u leđa u taboru naprednjaka? Pitajte i Bojana Veljkovića, sad već davno zaboravljenog člana opštinskog veća iz septembra 2020. godine. Političku glavu u SNS moguće je izgubiti preko noći.

Da nema pomenutih političkih komesara SNS tzv. „koordinatora“ sa strane, koji zapravo vladaju opštinom, skupštinska SNS većina bi se do popodne raspala na frakcije u međusobnom ratu za vlast i privilegije. Oni se i nisu okupili oko ideje nego oko interesa, a interese nije moguće pomiriti tako da svi imaju sve i Dr Bacić je za sada najvidljivija žrtva ovih unutrašnjih obračuna.

Zaključak

Sve u svemu, prva godina vlasti naprednjaka pokazala nam je da je reč o korumpiranoj, nasilnoj i neprosvećenoj ekipi koja je za drugu opštinsku ligu, a ne za vrhunska dostignuća na državnom nivou.

Smeniti ih, razbucati na sitne komade, može se za nekoliko dana, toliko su već akumulirali pogrešnih poteza, međusobnih svađa i bahatosti prema sirotinji raji.

Međutim, sve dok ih drži centralna SNS vlast, to bi bilo uzaludno trošenje energije. Jer snaga lokalnih naprednjaka nije u njima samima, oni su zapravo sami sebi najveći problem za politički opstanak. Njihova sudbina vezana je za opstanak SNS-a na državnom nivou.

Opet, centralni SNS ne sme da dopusti gubitak bilo koje pozicije, pa ni ispostave u Paraćinu, jer bi se cela ta struktura raspala kao kula od karata. Posledica ovakve međuzavisnosti je da bi se svako ko bi uspeo da dezintegriše lokalni SNS i skloni ovu neuku družinu iz opštine brzo našao pod totalnom državnom paljbom iz svih medijskih ali i drugih oružja. Ko je kroz to prolazio, zna da šta znači ući u frontalni sukob sa celom državnom i paradržavnom mafijaškom strukturom koja se zloupotrebljava da bi se uništili ljudski životi. Videli smo već u drugim opštinama kako se zabludeli odbornici trpaju u autobuse, šamaraju i šalju na prevaspitanje kako bi im se objasnilo kako treba da glasaju. Zato, moguće pojedinačne, kratkotrajne pobede uz ogromne žrtve, u ovom trenutku nemaju mnogo smisla.

Rešavanju problema treba pristuptiti strpljivo, organizovano i promišljeno – kao u horor filmovima gde se mase zombija bez mozga, koje nadiru u talasima, eliminišu u jednom potezu, kad se ukloni izvor mračne sile koji ih pokreće.

Što sam sve ovo napisao?

Računam da imam dug prema onim građanima koji ne pristaju da žive u ovakvoj Srbiji, koji nisu glasali za SNS prošle godine na lokalnim izborima.

Takođe, znam da bar u Paraćinu malo ko poznaje detalje rada lokalne samouprave, što je potrebno da bi se napravila ovakva mala analiza.

Na kraju, siguran sam da u ovom gradu bar trenutno niko ne sme da nazove stvari pravim imenom, a meni to nije veliki problem.

Znam ih sve kao zlu paru. Poznajem tu kugu i poznat mi je i lek koji treba primeniti.

Trenutno imam preča posla, da nadoknadim od života mnogo toga što mi je obavljanje javne funkcije oduzelo. Ali biću tu, da bez ikakvih ličnih ambicija, pomognem i posavetujem one koji će uskoro krenuti da se bore za slobodu (u iskrene borce za slobodu ne računam folirantske ekipe koje se bave međunarodnim i državnim problemima, a ne smeju da pomenu ni Kobasička ni ostatak družine da se slučajno ne zamere, dele objave plaćenih SNS skribomana – propagandista i krckaju krilca sa drugarima – vlasnicima SNS portala dok smišljaju novu pakost protiv onih koji smetaju SNS-u na lokalu).

Постави коментар